evropskireporter.com pokrenut je uz podršku FOSI ROM-a
Istorijat odnosa Crne Gore i NATO
Crna Gora formalno je postala članica NATO programa Partnerstvo za mir 14. decembra 2006. kada je predsjednik RCG Filip Vujanović, u sjedištu NATO u Briselu, potpisao Okvirni dokument Pratnerstva za mir.
Prethodno je, na sastanku šefova država članica NATO-aq, koji je 28. i 29. novembra održan u Rigi, donijeta odluka da se Crna Gora, Srbija i Bosna i Hercegovina priključe Programu Partnerstvo za mir.
Lideri NATO konstatovali su tada da je članstvo te tri zemlje u Programu važno za stabilnost u regionu.
U obrazloženju je navedeno da su šefovi država Natoa ovakvu odluku donijeli “imajući u vidu značaj dugoročne stabilnosti zapadnog Balkana i uzimajući u obzir do sada učinjen napredak”.
Ministar inostranih poslova Milan Roćen i ministar odbrane Boro Vučinić otputovaće sjutra u sjedište NATO u Briselu, gdje će na Visokom političkom komitetu NATO predstaviti Prezentacioni dokument za Individualni partnerski akcioni plan (IPAP) Crne Gore i NATO.
Godinu i tri mjeseca kasnije, u martu 2008. ministri inostranih poslova i odbrane Milan Roćen i Boro Vučinić su na sjednici Visokog političkog komiteta predstavnicima zemalja članica NATO predstavili prezentacioni dokument za Individualni partnerski akcioni plan(IPAP), koji je jedan od mehanizama u okviru Partnerstva za mir. To je prva faza IPAP procesa u koji je Crna Gora ušla na osnovu odluke Sjeverno-atlantskog savjeta NATO, 4. februara 2008.
Prezentacioni dokument za IPAP je izrađen u saradnji sa ekspertima NATO, i Vlada Crne Gore usvojila ga je 6. marta 2008.
Predviđeno je da Crna Gora odmah nakon predaje IPAP-a, u saradnji sa NATO, počne izradu IPAP plana. On će proisteći iz prioriteta u reformama sadržanim u Prezentacionom dokumentu i biće zajednički dokument Crne Gore i NATO-a.
IPAP omogućava Alijansi da oblikuje pomoć zainteresovanim zemljama partnerima, koje su tražile podršku za domaće reforme u skladu sa njihovim specifičnim potrebama.
IPAP predstavlja preduslov za ulazak u Akcioni plan za članstvo - MAP, program NATO-a kojim se stiče status kandidata za članstvo.
Takođe u martu 2008. Političko-vojni upravljački odbor Partnerstva za mir (PzM) prihvatio je PARP Procjenu i Partnerske ciljeve Crne Gore.
U PARP-u (Proces planiranja i revizije) su definisani Partnerski ciljevi vezani za politiku odbrane, bezbjednosnu politiku, kao i odnos sistema odbrane Crne Gore i NATO-a.
PARP je instrument Partnerstva za mir čijom se primjenom identifikuju i procjenjuju snage i kapaciteti koji bi mogli biti raspoloživi za multinacionalnu obuku, vježbe i zajedničke operacije sa NATO snagama.
PARP je instrument za izgradnju efikasnih, isplativih i održivih oružanih snaga i promociju napora na planu reforme odbrane.
Sve su ovo bili preduslovi da na Samitu NATO u Bukureštu 3. aprila 2008. Crna Gora, zajedno sa BiH, dobije poziv za Intenzivirani dijalog, što je nova faza na putu mogućeg članstva u NATO-u.
O CEAP-u 
Crna Gora formalno je postala članica NATO programa Partnerstvo za mir 14. decembra 2006. kada je predsjednik RCG Filip Vujanović, u sjedištu NATO u Briselu, potpisao Okvirni dokument Pratnerstva za mir.
Godinu i tri mjeseca kasnije, u martu 2008. ministri inostranih poslova i odbrane Milan Roćen i Boro Vučinić su na sjednici Visokog političkog komiteta predstavnicima zemalja članica NATO predstavili prezentacioni dokument za Individualni partnerski akcioni plan(IPAP), koji je jedan od mehanizama u okviru Partnerstva za mir. To je prva faza IPAP procesa u koji je Crna Gora ušla na osnovu odluke Sjeverno-atlantskog savjeta NATO, 4. februara 2008.
Takođe u martu 2008. Političko-vojni upravljački odbor Partnerstva za mir (PzM) prihvatio je PARP Procjenu i Partnerske ciljeve Crne Gore.