evropskireporter.com pokrenut je uz podršku FOSI ROM-a
INSTITUT ZAŠTITNIKA LJUDSKIH PRAVA ZA PRIPADNIKE ORUŽANIH SNAGA PRAKSA U VEĆINI EVROPSKIH ZEMALJA
Ombudsmanom protiv vojne stege
Dušica Tomović
06/02/2010 17:43 Podgorica - Najava opozicionih prvaka da će zbog „brige za stanje ljudskih prava u Vojsci Crne Gore“ predložiti uvođenje institucije zaštitnika ljudskih prava za sektor bezbjednosti naišla je na podijeljene reakcije crnogorske javnosti, još nedovoljno upoznate sa time kakva je uopšte uloga instituta ombudsmana koji već godinama nikako da zaživi u Crnoj Gori.
Zamjenik predsjednika Nove srpske demokratije (Nova) Goran Danilović pred kraj prošle godine je u više navrata najavio da će ta opoziciona stranka inicirati donošenje propisa kojim bi se regulisato rad vojnog ombudsmana, kako bi se spriječila zloupotreba ljudskih prava zaposlenih u vojsci.
Međutim, do sada nijesu izašli sa bilo kakvim konkretnim predlogom. Na drugoj strani, zvaničnici Ministarstva odbrane su već na prvi pomen zaštitnika ljudskih prava za pripadnika oružanih snaga saopštili da je takvu zamisao “teško realizovati” u važećem zakonu o vojsci.
Kako u družavama koji su tek nedavno izašle iz “zone ratne opasnosti” ne traba posebno trošiti riječi oko toga da li, već u kojoj mjeri su prisutna konstanta kršenja ljudskih prava u sektoru bezbjednosti, razvijene zapadne zemlje, ali što je indikativnije i one iz Istočnog bloka, ješ davno su prepoznale značaj uspostavljanja zaštitnika ljudskih prava za pripadnike oružanih snaga.
Bez obzira na različite modele i načine funkcionisanja vojnih ombudsmana, stručnjaci su saglasni u jednom - nezavisni mehanizam vojnog nadzora je temelj koji obezbjeđuje veću transparentnost i odgovornost vojske.
Na pitanje čemu uopšte vojni ombudsmani, u Priručniku o ljudskim pravima i osnovnim slobodama pripadnika oružanih snaga koji je pripremio OEBS, a krajem prošle godine je distibuiran vojskama Srbije, BiH i Crne Gore, stoji da ombudsman pruža osnovnu zaštitu pojedinačnim pripadnicima oružanih snaga i zaposlenim u oružanim snagama od povrede njihovih prava, od zloupotrebe položaja ili nepravednih odluka.
Podsjeća se da uprkos postojanju žalbenih procedura u okviru oružanih snaga, mnoge države širom svijeta imaju instituciju ombudsmana za rješavanje prigovora u pogledu nedoličnog ponašanja i zlostavljanja u vojsci, nedostataka u okviru djelovanja vojne policije, kao i sistemskih problema u oružanim snagama.
“Njegov nezavisni nadzor jača povjerenje u vojnom sektoru, tako što se uspostavlja veća transparentnost administrativnih procedura, pri čemu se ne ugrožava autoritet vojnog komandnog lanca”, smatraju u OEBS-u.
Napominje se, da kao nezavisno tijelo za zaštitu, institucija ombudsmana doprinosi uspostavljanju demokratske i civilne kontrole nad oružanim snagama.
Ona jača principe dobre vladavine, civilne kontrole, vladavine prava, te ljudskih prava u okviru kasarne.
Mada se to nije odnosilo konkretno na vojni kontekst, OEBS je u više navrata potvrdio osnovi značaj institucije ombudsmana za zaštitu ljudskih prava, pri čemu je posebno istaknuta njena uloga, između ostalog, i pri rješavanju pitanja manjina i polova.
Četiri modela
Kada je riječ o strukturi i ovlašćenjim ombudsmana za oružane snage, tu postoje četiri glavna modela - države koje nemaju instituciju vojnog ombudsmana (Slovačka, Španija, zemlje Zapadnog Balkana…); države u kojima je ombudsman integrisan u same oružane snage, pod nazivom glavni inspektor (Holandija, Belgija…), države u kojima nadležnosti ombudsmana za civilna pitanja uključuju i oružane snage (Švedska, Danska, Poljska…), te države koje imaju nezavisnog vojnog ombudsmana (Njemačka, Kanada, Irska).
U OEBS-u smatraju da bez obzira na to koji se pristup odabere, postoje tri uslova koja treba zadovoljiti kako bi se obezbjedilo da institucija ombudsmana funkcioniše na odgovarajući način – efikasnost, odnosono da relevantni organi slijede preporuke ombudsmana, pravičnost, odnosno transparentnost procedura, i prije svega nezavisnost.
Kategorični su da je nezavisnost ombudsmana od ključnog značaja za striktnu i vjerodostojnu odgovornost oružanih snaga. A da bi bio nezavisan, ombudsman bi trebao imati zakonska ovlašćenja, operativnu nezavisnost i adekvatno osoblje.
To, u prvom redu, znači da bi kancelariji ombudsmana trebalo dati odgovarajući pravni status, bilo ustavom ili putem nekog zakonskog propisa.
Ombudsman mora sam da vodi istrage
Osim toga, u OEBS-u smatraju da bi ombudsman trebao imati sopstvena i autonomna istražna ovlašćenja. Takođe, ombudsman bi na raspolaganju trebao imati dovoljan broj kvalifikovanog kadra.
Nezavisnost vojnog ombudsmana takođe zavisi od položaja te institucije unutar političkog sistema, koji se razlikuje od države do države. U nekim državama, ombudsmana za odbrambena pitanja imenuje parlament, kome je i odgovoran (u Poljskoj, Norveškoj, Češkoj).
U drugim državama, ombudsmana imenuje Ministarstvo odbrane, a odgovoran je ministarstvu i parlamentu (u Kanadi).
Ombudsmana takođe može imenovati i komandant oružanih snaga, kojemu je ovaj onda i odgovoran (u Estoniji).
“Nezavisnost ombudsmana jedna je od glavnih snaga i izvor je povjerenja. Zbog toga, ombudsman nikad ne bi trebao djelovati kao savjetnik ministrima, niti parlamentu”, preporuka je OEBS-a.
Bez obzira na modele funkcionisanja, u većini evropskih država važi pravilo da svi pripadnici oružanih snaga, bivši i rezervni pripadnici, kadeti, te njihovi partneri i porodice koji navedu da su bili izloženi lošem ili nepravednom tretmanu, mogu od ombudsmana zatražiti pokretanje istrage.
Pored toga, ombudsman često ima ovlašćenja za sprovođenje strage prema instrukcijama parlamenta.
Prigovori se mogu odnositi na širok spektar službenih, ličnih i socijalnih problema sa kojima se pripadnici oružanih snaga i zaposleni u vojsci susrijeću u svojoj svakodnevnoj vojnoj rutini, a kreću se od slučajeva nepravilnosti u postupanju do povreda osnovnih prava.
Prigovori se mogu odnositi na uslove rada generalno, na izuzeće ili odlaganje služenja obaveznog vojnog roka, na pravo na beneficije u slučaju onesposobljenja nastalog tokom vojnih operacija ili u slučaju smrti.
Prigovori se takođe mogu ticati diskriminacije u radnoj sredini, kao i zlostavljanja, a posebno političkih pritisaka.
U nekim državama, ombudsman se može pozabaviti određenim predmetom tek nakon što budu iscrpljene sve mogućnosti ulaganja žalbe putem vojnog internog žalbenog mehanizma (komandni lanac i sistem vojnog pravosuđa).
Kako bi se zaštitila prava pripadnika oružanih snaga, ombudsman ima ovlašćenja za sprovođenje istrage, a kao dio tih istražnih ovlašćenja, zaštinik ljudskih prava može zahtijevati informacije, saslušavati svjedoke i tražiti pristup dokumentaciji.
“S obzirom na prirodu sektora bezbjednosti, određene informacije ne mogu biti dostupne javnosti u interesu države. Generalno gledano, čak i kada se primjenjuju pravila stroge povjerljivosti, ombudsman može imati pristup relevantnoj dokumentaciji. Međutim, ombudsman ne smije objelodaniti povjerljive podatke ili rezultate istrage široj društvenoj zajednici”, pojašnjavaju u analizi OEBS-a.
Mnoge države, na primjer Njemačka i Gruzija, svojim ombudsmanima dale su pravo da obilaze objekte svih jedinica u bilo kojem momentu, i bez prethodne najave.
“Izlazak na teren ombudsmanu omogućava da se susreće i razgovara sa
pripadnicima oružanih snaga, te da na taj način direktno stekne utisak što se tiče uslova koji vladaju u oružanim snagama”, smatraju u toj organizaciji.
Najbolji model – nezavisni ombudsman
Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju u svom izvještaju tvrdi da je nezavisni ombudsman, van vojnog komandnog lanca, najefikasniji način za rješavanje prigovora, grešaka i sistemskih problema u oružanim snagama.
Preporuka je svim državama koje planiraju da formiraju takvu instituciju da bi vojni ombudsman trebao imati zakonska ovlašćenja, operativnu nezavisnost i odgovarajuće osoblje, a Kancelariji zaštitnika ljudskih prava bi trebalo dati odgovarajući pravni status kroz Ustav ili zakonske propise.
“Ombudsman bi trebao imati ovlašćenja u pogledu pokretanja sopstvene istrage, kao značajnog sredstva za rješavanje krupnijih sistemskih pitanja u oružanim snagama”, smatraju u OEBS-u, uz napomenu da bi se države koje imaju ombudsmana za sektor odbrane, odnosno države koje namjeravaju uspostaviti tu instituciju, trebale obavijestiti o iskustvima drugih država, koje su već uspostavile tu instituciju.
“Države koje imaju ombudsmana za sektor odbrane trebale bi zatražiti reviziju
njegovih nadležnosti, uključujući i podnošenje izvještaja parlamentu, uticaja, te budžeta, a u odnosu na odgovarajuće institucije u drugim državama sa sličnom bezbjednosnom situacijom”, zaključak je OEBS-a.
Autorka je članica Kolegijuma CEAP-a
0 Komentara ·
Komentari
Pošaljite komentar
Pravila
Nema komentara.
Molimo Vas da se prijavite da bi poslali komentar.
Molimo vas da prije slanja komentara pročitate sljedeće uputstvo:
Komentari koji sadrže vrijeđanje, klevetu, nepristojan govor, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju svake vrste biće uklonjeni. Govor mržnje je zabranjen na sajtu CEAP-a.
Mišljenja iznesena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove CEAP-a.
CEAP zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara.
Komentari koji predstavljaju komentar drugih (već objavljenih) komentara neće biti objavljivani, kao ni polemike između komentatora.
Molimo vas dobratite pažnju na pravopisnu i gramatičku ispravnost komentara koje šaljete. Komentari pisani isključivo velikim slovima neće biti objavljeni.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove CEAP-a.
Ocjene
Ocjenjivanje je dopušteno samo clanovima.
Molimo registrujte se ili prijavite da bi glasali.
O CEAP-u 
